Predstava je nastala dramatizacijom istoimenog romana hrvatske znanstvenice i spisateljice Ivane Lovrić Jović. Svi događaji i likovi u ovoj predstavi mogli su biti izmišljeni, a opet, ona se događa u glavi glavne protagonistice u noći kada saznaje da je izgubila oca, između 23:20 i 3:20, između primitka tragične vijesti i neminovne osviještenosti tragične istine.
Pitali smo se što se sve događa (ili ne događa) u nečijoj glavi u tim trenutcima. Obuzima li osobu beskrajna tuga ili je tek osupnuta činjenicom o gubitku roditelja? Kakvim se besmislicama mozak brani u tim trenutcima i kome se obraća za pomoć?
Mama – prva je riječ koju dijete izgovara. Mama – prva je riječ koju kažeš kad ti je najteže, čak i kad misliš da ti je otac alfa i omega tvog postojanja.
Kroz četiri generacije žena jedne obitelji pokušavamo doznati zašto je tome tako… pokušavamo uhvatiti ta neuhvatljiva sjećanja… govorimo o „nostalgiji za svijetom koji još postoji samo u uspomenama“.
Marijana Fumić
Koprodukcija: Kazalište Marina Držića & Dubrovačke ljetne igre
Zahvala Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik na ustupanju fotografija korištenih u predstavi.
U predstavi se, uz autorske skladbe Žarka Dragojevića, koristi i glazba u aranžmanima Bojana Beribake: L’italiano (T. Cotugno), Meraviglioso (D. Modugno/R. Pazzaglia), Nel blu, dipinto di blu (D. Modugno/F. Migliacci), Piove (D. Modugno/E. Verde), Resta cu’mme (D. Modugno/D. Verde), ES (I. Montoya).
Događaj u organizaciji Javne ustanove u kulturi HVAR 1612.
Ulaznice: adriaticket.com