Kad se s nebom borilo / predavanje Marka Vučetića

Meteorologija prije meteorologije svodila se na sveopći strah od prijetećeg neba, ali i odvažnosti boriti se i s nebom za spas ljetine i života. Bila su to vremena prožeta strahopoštovanjem prema bićima izniklim iz tame neznanja. Vjerovanja u nadnaravna bića koja mogu pričiniti velik, pa i smrtni strah, ali i velike štete napose na poljoprivrednim kulturama, na otoku Hvaru živjela su do kraja 18. stoljeća, a ponegdje i do početka 19. stoljeća. Bili su to štrige, mȍre, višćice (vještice), višćuni, štriguni, macići, tenci, manjavur,
Irudica i mnogi drugi likovi iznikli iz pučkog praznovjerja. Oni lete po zraku i raznose zle oblake koji su izvor ledenih kugli, grȁda, ili tuče. U hvarskim mjestima, kao i drugdje, da ih se oslobode, zvonilo se u sva zvona, za što bi se i reklo "zvonit na nebo". Još je Josip II. (1741. –1790.) zabranio 1780. uporabu crkvenih zvona za zaštitu od tuče, ali carske se zabrane u našim krajevima uglavnom nisu poštovale. Na zvonu hvarske katedrale upisano je "Et tempestate libera nos – Domine aulgure (Od zla vremena – oslobodi nas Gospodine).
Osim zvona, kad bi se ugledao crni, sumnjivi oblak, uvelike se koristila pucnjava iz trumbuna. Umjesto olova, u trumbun su se ubacivale male kuglice od blagoslovljena voska. Za tu pucnjavu bi se reklo "ižbarovat u neveru". Milostivost neba tražila se i procesijama bilo onima za blagoslov polja (zaštita od groma, vjetra, vatre, tuče itd.), bilo onima za kišu u vremenima pogubne suše. Zaštita i spas od groma tražila se i od svetaca napose sv. Barbare i sv. Šimuna što ni danas nije zaboravljen običaj.
Tako od macići i višćuni pa zvona, maškuli i trumbuni do zrakoplova, raketa i lasera, a da se nitko nije upitao je l` nešto od toga pomoglo? Moderna meteorologija (fizika atmosfere) raspršila je sva nadnaravna zastrašujuća bića, ali i otvorila nova pitanja koja će možda odškrinuti vrata modernim manjavurima.