Šezdesetosmogodišnji pjesnik Petar Hektorović napušta izgradnju svojeg utvrđenog ljetnikovca Tvrdalja te provodi tri dana u društvu dvojice lokalnih ribara, Paskoja i Nikole. Tijekom putovanja scene stvarnosti izmjenjuju se s pjesnikovim snovima i vizijama te sjećanjima na njegovu mladenačku ljubav.
Kroz dijaloge koji katkad parafraziraju antičke i renesansne teme, narodne mudrosti i pjesme, odvija se ribarenje u uvalama Hvara, Brača i Šolte. Sukob narodnog i knjiškog postaje priča o odnosu dvaju hvarskih staleža s još uvijek bolnim sjećanjima na Hvarsku bunu, koji se na kraju, pred iskušenjima života, pretvara u opću ljudsku solidarnost.