Festival of the European Short Story

https://europeanshortstory.org/program-2021/hvar/

Dva puna desetljeća, cijelih dvadeset godina prošlo je od prvog Festivala europske kratke priče. Čini nam se da je svijet tada još bio mlad. Uostalom, tada, u vrijeme prvog FEKP-a još nije postojao Facebook (osnovan je tri godine kasnije, dijete!), medicinske maske smo gledali samo na Georgeu Clooneyju u uspješnici „Hitna služba“, a i mi smo, da se ne lažemo, imali pokoju boru manje. U tih dvadeset godina u Hrvatsku smo doveli mnoge značajne svjetske pisce. Prošetali su našim pozornicama i svoje priče s nama podijelili neki od najvećih, dobitnici uglednih svjetskih nagrada (Pulitzerove, nagrade Man Booker, Independent, Strega, američke National Book Award…), ali i oni koji su prvo bili naši gosti, poput Olge Tokarczuk, a kasnije se ovjenčali Nobelovom nagradom za književnost. FEKP nikada nije bio zagrebocentričan, svake je program selio i u druge hrvatske gradove pa se velikane pisane riječi moglo čuti i vidjeti i u Osijeku, Belom Manastiru, Hvaru, Zadru, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Pazinu, Varaždinu, Šibeniku… U tih lijepih dvadeset godina FEKP je ostao i opstao kao fešta od riječi, kao rijetko viđena simbioza pisaca i publike, kao istinsko slavljenje priče, ljudskog iskustva koje prenosimo jedni drugima. Okolnostima unatoč, FEKP će i ove godine zablistati, možda i sjajnije nego ikada ranije! Na dvadeseti rođendan Festivala europske kratke priče naša tema su Otoci. Istražujemo teme koje se nameću kao nikad aktualnije – s kakvim se sve izolacijama suočavamo i kako premošćujemo odvojenost u svijetu (nakon) pandemije? Mora li se doista ploviti, putovati? Liječi li tehnologija od samoće ili joj pridonosi? Je li svatko od nas otok, i kakvim to novim jezicima progovara ljudska potreba za bliskošću? Ove se godine družimo u Zagrebu, na Visu i na Hvaru, a dvadeseti smo rođendan odlučili proslaviti gostovanjem četvero izvanserijskih američkih pisaca, onih koji istinski stvaraju sliku suvremene književnosti, pisaca koji su za života ušli u kanon. Riječ je o (uhvatite dah) Paulu Austeru, Siri Hustvedt, Lydiji Davis i Lorrie Moore, s kojima se družimo na zagrebačkom programu FEKP digital. Osim njih, jasna stvar, uživo ćemo predstavi niz sjajnih regionalnih i domaćih autorica i autora, onih koji svojim pričama itekako omeđuju svijet u kojem živimo! * U suvremenoj američkoj književnosti mnogo je važnih i velikih pisaca, ali onih koji se bez pretjerivanja mogu proglasiti legendama ima taman za prste jedne ruke. Legenda, bez premca i dvojbe sigurno je Paul Auster, pisac koji je podjednako zadužio književnost i film, autor čiji su romani iskustva koja mijenjanju i doživljaji koji se pamte, majstor koji vas s dvije rečenice uvuče u svijet koji nikad nećete zaboraviti, a to napravi s lakoćom i neopazice, jednako silan bez obzira na to piše li o dječaku koji uči (i nauči!) levitirati u genijalnom „Mr. Vertigo“, o piscima ili privatnim detektivima (kultna „Newyorška trilogija“) ili vam pak priču priča iz perspektive beskućnikova psa u „Timbuktuu“. Objavio je više od 15 romana, a izvanknjižnoj publici poznat je po scenariju za film „Dim“ redatelja Waynea Wanga, kultno ostvarenje filmskih devedesetih. Proslavio se Newyorškom trilogijom, ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana (metafizičkih trilera), u kojima je propitivanje čvrsto postavljenih pravila žanra najčešće povezano s temama gubitka, pronalaska ili prisvajanja identiteta. Junaci su tih romana najčešće privatni istražitelji ili pisci, a ozračje je djelâ prožeto tajanstvenošću i napetošću, svojstvenima žanrovima koje se dekonstruira. Razgovorom s velikim Austerom otvaramo FEKP! * Ako mislite da poznajete suvremenu američku književnost, a niste čitali Siri Hustvedt, žao nam je, ne poznajete suvremenu američku književnost! Nije stvar u velikim brojevima (sedam romana, zbirka poezije, knjige eseja…), nego u velikim idejama, u tome da je ono što Siri Hustvedt piše originalno, svježe i da itekako utječe na sliku jedne od najvećih svjetskih književnosti. Hustvedt je ispisala uistinu nezaobilazna djela, a na hrvatskom smo jeziku mogli čitati njezine romane “Zavezanih očiju”, “Što sam volio” i „Ljeto bez muškaraca“. * Bez obzira na to pisala priču od jedne jedine rečenice ili joj priuštila čitavih nekoliko stranica, ono što piše Lydia Davis uvijek je - ubojito. Njezine riječi pogađaju upravo ondje gdje i pogoditi trebaju, a ova proslavljena autorica, članica Američke akademije znanosti i umjetnosti, dobitnica važnih književnih nagrada te zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika, silnom pripovjedačkom vještinom grabi momente iz svakodnevice i iz njih kroji autentičnu sliku svog doživljaja svijeta, katkad bolnu, uvijek iskričavu. Na hrvatski su prevedene dvije njezine knjige, „Ne mogu i neću“ i „Kraj priče“. Čitati! * Iako je objavila i četiri romana, Lorrie Moore ipak je najpoznatija po kratkim pričama u kojima je neviđeno duhovita i proniciljiva; ubada, bez imalo oklijevanja ili zadrške, točno na ona mjesta na koja ubosti treba. Njezina najpoznatija zbirka priča „Birds of America“ objavljena 1998. bila je ozbiljan bestseler, a nju je pozicionirala kao autoricu koja je najbolja u prepoznavanju složene dinamike američke propasti. Fina i zahtjevna reputacija koju je uspjela održati i svakom svojom idućom knjigom. I za kraj, kako bi rekao naš umjetnički direktor i čovjek zbog kojeg je FEKP nastao, Roman Simić: Snaga kratke priče je u emociji. Dođite na 20. FEKP: Priče vas čekaju!